Get the Flash Player to see this rotator.
Tradicionalni ljetni glazbeni festival GitarISTRA - gitarski virtouz Saša Dejanović i prijatelji", je podjeljen na dva programa " More i gitare" koji je posvećen klasičnoj gitari kao solističkom instrumentu ili u različitim sastavima sa sopranom , violončelom,violinom, xilofonom, gudačkim kvartetom te programa "Vrsarske sernade" koji pod sloganom "Globalna gitara", spaja različite gitarske izričaje i stilove, od jazza, flamenca do gitare u latino, etno ili rock glazbi. Festival je osnovan 2003. u Vrsaru, srednjovjekovnom gradiću na zapadnoj istarskoj obali. Ovaj jadranski biser, štovan od umjetnika, smješten je na brežuljku pred kojim se pruža pogled na jedan od najljepših arhipelaga na Mediteranu. Koncerti programa "More i gitare" se održavaju u romaničkoj bazilici Sv.Marije od mora (XI st.), dok se koncerti programa "Vrsarske serenade" održavaju na nadasve atraktivnim vidikovcima u starom gradu u periodu od 20. lipnja do 5. rujna. Festival organizira Turistička zajednica Vrsar, uz podršku: Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Maistre d.d. Rovinj - Vrsar te općine i župnog ureda i suradnju Lions Cluba Poreč (nagrada "Lions Club Poreč Young Guitarist Prize"), "Austrijskog kulturnog foruma", "Talijanskog kulturnog instituta" i tvrtke "RC Strings". Prethodnih godina cjenjeni umjetnici iz Tokija, New Yorka, Seville, Kölna, Berlina, Graza, Wroclava, Praga, Torina, Zagreba, Madrida, Genove, Sarajeva, Ljubljane i Zagreba su nastupili pred više od 10000 slušatelja čime su izazvali veliki interes medija (televizijskih postaja: HRT, RTL, Nit; radija: Radio Istra, Radio Pula; novina: Glas Istre, Slobodna Dalmacija, La Voce de popolo…). XXI Festival GitarISTRA "More i gitare" 2024Bazilika sv. Marije od mora - Vrsar - luka 21H
Prethodni festivali:2023,2022, 2021, 2020, 2019,2018,2017,2016,2015,2014,2013, 2012,2011,2010,2009, 2008, 2007, 2006, 2005, 2004, 2003 Romanička bazilika Sv. Marije od Mora U luci Vrsara nalazi se vrlo interesantan srednjovjekovni spomenik: romanička bazilika Sv. Marije od Mora. Bazilika predstavlja vrlo važan spomenik romaničke arhitekture u Istri i njena je povijest duga i interesantna. Na jestu bazilike nalazila se u rimsko doba neka veća zgrada (možda villa rustica – seoski dvorac s gospdarskim zgradama). Prvobitna i skromna crkva Sv. Marije bila je podignuta na ovom mjestu u ranom srednjem vijeku (u drugoj polovini 8. st.). U vremenu između 8. i 12. st. prvobitna crkva doživjela je više pregradnji i restauracijama. Današnji arhitektonsko – umjetnički izgled crkve potječe iz 12. st. Na zidovima su još vidljivi neki tragovi pregradnje. U novije vrijeme crkva je doživjela više restauracija (posljednja 1969.) Prilično monumentalna bazilika (24,5 x 12,5 m) u svojoj arhitekturi podsjeća na starokršćanske crkve. Hrvatki povjesničar umjetnosti Ljubo Karaman (1881. – 1971. god.) napisao je o ovoj bazilici : '' Vrsar ima široku trobrodnu romaničku baziliku na stupovima, koja je sačuvala svoj prvobitni utisak crkve bliske ugođaju jednostavnih starokršćanskih građevina''. Fasada bazilike je jednostavna. Na fasadi je okrugli prozor (oculus). Na istočnom dijelu crkve jednostavan je zvonik u obliku romaničke monofore (jedna arkada za zvono). U zvoniku je malo zvono iz 1922. g., saliveno u zvonolivnici Lapagna u Trstu. Polutamna unutrašnjost bazilike djeluje sugesivno. Teške romaničke arkade s monolitnim oblim stupovima dijele crkveni prostor u tri broda. Na svakoj su strani po tri stupa. Stupovi završavaju kapitelima romaničkog stila s floralnim motivima (palmete). Kapiteli su u donjem dijelu unutrašnjosti zaobljeni a u gornjem kvadratni. Istočni dio crkvene unutrašnjosti završava sa tri apside. Pod crkve nije originalan; podignut je i zato stupovi izgledaju kratki. Time je narušena prvobina romanička harmoničnost crkvene unutrašnjosti. Pod je nekada bio prekriven nadgrobnim pločama s latinskim tekstovima. Jedna takva ploča sačuvana je u prezbiterijalnom dijelu crkve. U crkvi je pronađeno više nadgrobnih ploča. Neki prokurator franjevačkog samostana, Šimun iz Bosne, koji je živio u 17. st. i koji je u duhu kršćanske filozofije imao pesimistični pogled na život, dao je uklesati na ploču svoga i ženina groba ovaj tekst: SEPVLCRUM.D. (omi) NI.SIMONIS BOSNENSIS. PRO (curi) TORIS.FRA (tr) VM ORDINID. MINORVM. S (ancti). FRAN (cis) CI ET. VXORIS. EIVS. SIMONAE DOMVS. DI VITAE. LOCVS. MISERIAE REFVGVIM. SVPERBIAE. (grob gospodina Šimuna Bošnjanina, prokuratora reda Male braće sv. Franje i njegove žene Simone. Kuća života – mjesto nevolje i utočište oholosti). U crkvenom dvorištu (desno od južnog portala crkve) je antičko – rimski kameni blok, dekoriran girlandama (vjenci od lišća i plodova), koje vise na rogovima volovskih lubanja. Taj kamen je nađen 1932. god. u blizini zaselka Valkanela nedaleko Vrsara, a pripadao je rimskoj stambeno – gospodarskoj zgradi (villa rustica) iz 12. i 13. stoljeća. Uz baziliku su ostaci starog samostana. U pisanim dokumentima pod nazivom Prioratum Sanctae Mariae, samostan se prvi put spominje u drugoj polovini 12. st. (1177.), ali nije posve sigurno da li je samostan zaista već tada postojao. Puzdaniji podatak potječe iz 1227. god. Prvi monasi samostana bili su karmelićani (po brdu Karmal u Palestini) koji su, proganjani od Turaka – Seldžuka i Arapa, preko Cipra i Sicilije došli u Europu. U Vrsaru su se karmelićani naselili ili potkraj 11. ili početkom 12. stoljeća i zatim ovdje utemeljili svoj samostan. Uz neke prekide, karmelićani su u samostanu živjeli do sredine 14. stoljeća. U drugoj polovini 17. stoljeća (oko 1631. god.) i u njemu ostali do 1660. godine, kada je samostan ukunut u sukobu fratara s porečkim biskupom Gianbattistom de Giudice zbog prava na vlasništvo samostanskog posjeda (tijekom jedne svađe monasi su ubili biskupova nećaka). Vrsarski vidikovci Vrsar je od srednjega vijeka smješten na istaknutom brežuljku neposredno uz obalu Jadrana što uvjetuje i postojanje izvrsnih položaja s kojih su dobro vidljivi ovdašnji otoci, otočići, uvale i dražice. Najveći od svih vidikovaca smješten je podno crkve svetog Antuna Padovanskog, ispod vrsarskih Malih vrata, s kojeg se pruža širok pogled u smjeru jugozapada. Riječ je o jednom od najstarijih i površinom najvećih vrsarskih vidikovaca. Smješten u sjeni stabala, s kamenim stolom, klupom i tradicijskom istarskom vodospremom - šternom, u svojem zaledju krije intiman ambijent maloga trga ispred Malih gradskih vrata te crkve sv. Antuna Padovanskog. Drugi vidikovac nalazi se iza župne crkve svetog Martina te se s njega pogled proteže u smjeru sjevera, na Valkanelu i funtanjanski arhipelag. Riječ je o vidikovcu na više razina, u više stuba, što otvara prostor za sjedenje i boravljenje većem broju osoba. Tek nekoliko desetaka metara ispod njega nalazi se omanji vidikovac prozvan Bepo i Tonina odakle se pogled proteže na sjeverozapad, dojmljiv zbog stilizirane skulpture muškarca i žene koja čini naslon ovdašnje klupe. U Vrsaru postoji i vidikovac Casanova s pogledom na vrsarsko pristanište, marinu i otok Sveti Juraj. I na ovome je vidikovcu klupa za sjedenje izvedena kao umjetničko djelo u Istarskome kamenu. Stari zid dopunjava ambijent protkan Istarskim kamenom, dok je u samome središtu vidikovca zasadjeno stablo da u ljetnim mjesecima baca sjenu i čini ugodu prolaznicima.
VRSARSKE SERENADE 2023 - |
